„Kosovo nije na prodaju“, čitam na plakatima kojima je preplavljen čitav grad. Konstatacija koja može da se meri sa „visokoumnim“ mislima „Jedi, jer ako si gladan nisi sit“, „Podrum je obično niže od 5-tog sprata“ i „Crveno je crveno, praktično kao takvo“.
A ko je u Srbiji bio za prodaju Kosova? Niko! “Kosovo nije na prodaju“ je slogan koji su smislili oni kojima je posao bio da Kosovo ostane u Srbiji. A zašto Kosovo danas nije u Srbiji? Da li su ljudi koji se ne bave politikom krivi za to? Dakle, posao nisu dobro obavili političari.
Oni koju nisu bili sposobni da sačuvaju Kosovo opet nam se obraćaju sa patriotskim porukama, ni u jednom momentu ne govoreći o svojoj grešci, a sve zarad ostanka na vlasti, zbog šanse da nastave da nas obmanjuju. Čim „Kosovo nije na prodaju“ oni aludiraju da postoji neko iznutra ko hoće da ga proda, a nema, nikoga. Skidaju odgovornost sa sebe, i opet nas dele na patriote i virtualne izdajnike. To su ljudi koji ne žive na Kosovu i koji su ga nevešto politički branili. Čim su iscrpli svo svoje političko umeće, a to je veoma i mizerno malo, razmišljaju da nas angažuju za onaj deo koji je u Srbiji vrlo dobro poznat, da građani nadomeste njihovo političko neznanje. E pa neće moći ovoga puta, Kosovo ste prodali vi političari. Nije moj komšija Pera pregovarao sa Solanom. Nije Cvećarka Mira isla u Rambuje.
A da jeste, verovatno bi danas Kosovo bilo u Srbiji.
5 коментара
фебруар 20, 2008 у 6:13 pm
Kosovo nije na prodaju, ali Srbija evidentno jeste, makar kad Rusi kupuju…. Tragedija. E, da su Mira i Pera odmah isli u Rambuje….
фебруар 21, 2008 у 11:16 am
u najtezem trenutku kada se lomi drzava ,mene plasi nedostatak ideje srpskih „vladara“.pitam se sta je sledece na tapetu na platou za eksperiment.case claused.
фебруар 21, 2008 у 3:38 pm
Imam jednu nesreću, a to je da uvek prvo mislim o besmislicama koje mi bodu oči a o kojima se u ovoj zemlji naveliko ćuti. Znate, mi o neprijatnim stvarima ne umemo ni ne možemo da razgovaramo. Samokritika nam je strana. Sopstvene greške nikada ne priznajemo. Čak ni kada su više nego očite.
Nikada nisam čuo kompletan projekat koji na logičan način opisuje šta nam je činiti da bi Kosovo bilo opet naša teritorija. Kako rešiti problem prošlosti koja se tamo dešavala? Na koji način priznati greške koje samo tim činom mogu biti detektovane i ispravljene. Kako naseliti prostor Srbima, jer bi dobili našu zemlju u kojoj nas nema? Šta raditi sa Šiptarima koji su tamo dugo vremena i kojih ima nekoliko puta više od nas?
Čini mi se da ne bi bilo lose da se mi koji naredni vek malo pozabavimo našom ekonomijom?
A da mi malo postanemo na koji vek normalni i vredni?
Pa da onda uspravni i oporavljeni, umiveni i doterani, britkog pogleda i uma, ravnopravno zatražimo da nam se vrati ono što je nekada bilo naše.
фебруар 21, 2008 у 4:20 pm
„Kosovo ste prodali vi političari“!
ne, nisu ga prodali…oni su ga jednostavno predali.
Da su ga prodali, onda su možda mogli obezbediti egistenciju onih jadnih ljudi dole tim novcima, ili uložiti novac u privredu, poslati satelit u svemir…šta god…ali ne, ništa od toga se nije dogodilo. Možda je u pitanju prodaja „privatnog tipa“ , ne znam… Očekivanje da će se stvari okrenuti u pravcu rešavanja ekonomskih, vredonosnih i ostalih pitanja životno važnih, su sasvim normalna, te samim tim u ovoj zemlji teško izvodljiva…na žalost.
фебруар 21, 2008 у 5:02 pm
jbt…
Mi smo em izgubili Kosovo em placamo sto smo ga izgubili i to na vise nacina. Citam na B92 vesti o rebalansiranju budzeta povodom proglasenja nezavisnosti Kosova u skladu sa potrebama Ministarstva za Kosovo i Metohiju i ostalih ministarstava koja operisu na teritoriji Kosova (???). Citam i o tome da nastavljamo da placamo Kosovski dug (samo ove godine 91 milion dolara, do sada preko 300 miliona ) jer bi u suprotnom neplacanje znacilo da priznajemo da Kosovo nije nasa teritorija. *ebote kako su oni tamo dole dobro prosli. Svet ih priznao, sad ce da krenu da se slivaju investicije, a mi im otplacujemo dugove, i to zauvek, je l’, jer mi NIKAD necemo priznati nezavisno Kosovo. Nije cudo sto ce Kosovo pre da udje u EU i ekonomski procveta nego Srbija. Umesto da ulazemo pare u svoj jad i bedu, mi ulazemo u ono sto se nikad nece vratiti, iz inata i nacionalnog ponosa. Al’ smo ih za*ebali, nema sta!